U Hrvatskoj je u zadnje vrijeme zavladao teški populizam koji se najviše manifestira kada političari koji po svom habitusu mogu biti u bilo kojem dijelu političkog spektra jer se nikad nisu isticali jasnim svjetonazorom počnu baviti temama o kojima očito pojma nemaju.
Najnoviji primjer je Mario Kovač, čelni čovjek šibenskog DP-a koji je nota bene nekoć obnašao funkciju ministra u SDP-ovoj, Račanovoj Vladi. Naime gospodin Kovač u nedostatku tema i materijala o čemu bi govorio kreće s kritikama na iznimno važan i dobar projekt za Šibenik i Šibensko-kninsku županiju, a to je projekt energane na Bikarcu.
Problem zbrinjavanja otpada je jedan od najvećih problema s kojima se susreće moderna civilizacija. Najlošiji način zbrinjavanja je jednostavno odlaganje otpada na tzv. plohu, bolja metoda je selektiranje otpada, njegovo razdvajanje te prodaja dijela otpada kao sirovine. Međutim i kod te bolje varijante ostaje gomila otpada koja se opet odlaže na deponij.
Na zapadu u koji se uvijek ugledamo postoje brojne energane u kojima se otpad nakon selektiranja koristi za proizvodnju energije. Važna je činjenica kako je odluka o izgradnji prve bečke spalionice za energiju iz otpada Flötzersteig donijeta daleke 1959. godine! Beč danas raspolaže s čak četiri energane koje godišnje obrađuju više od milijun tona otpada, a nalaze se u središtu grada. Vrijednosti emisija plinova daleko su ispod zakonski propisane najviše dopuštene vrijednosti, dakle potpuno su ekološke.
U Kopenhagenu je energana CopenHill koja je također smještena nedaleko od samog središta grada i koja godišnje 440.000 tona otpada pretvara u čistu energiju. U spalionici se tretira otpad koji proizvodi oko 600.000 stanovnika i 50.000 poslovnih subjekata te se dijelom reciklira, a dijelom spaljuje čime se proizvodi električna energija i toplina za grijanje lokalnih kućanstava. Spalionica je ujedno i turistička atrakcija zbog sjajnog dizajna, naime na njenom krovu postavljena je hiking staza, drveće i skijalište zajedno s najvišom umjetnom stijenom za penjanje na svijetu.
U EU danas postoje stotine energana na otpad!
Ovdje moram napomenuti kako mi je iznimno zadovoljstvo što sam imao priliku lobirati za ovaj pionirski projekt. Ipak da se zna kako lobiranje nije bilo jednostavno, a ostalo je puno ljutih i nezadovoljnih koji su tu skupu i vrijednu infrastrukturu željeli u svojim gradovima. Možda je gospodin Kovač nečiji prikriveni lobist? Poznata je priča kako se navodno neke ekološke udruge u Hrvatskoj dobivaju donacije do inozemnih energana gdje se vozi i skupo plaća zbrinjavanje našeg otpada. Apsurdno je što Hrvatska plaća npr. austrijskim tvrtkama zbrinjavanje nekih vrsta otpada od kojih oni kasnije proizvode energiju. Ne znam radi li se o namjernom populizmu kojim se svjesno radi šteta svom gradu ili jednostavno netko ne vidi dalje od Donjeg Polja. Austrijanci, Danci, Švicarci ne znaju što rade, a ministar Kovač zna!?
Na kraju moram napomenuti kako se u perspektivi radi se o čak 200.000.000 eura investicije i radujem se što će i šibenske tvrtke dobiti priliku zaraditi.
Prva energana na otpad u Hrvatskoj biti će baš u Šibeniku i to je super!
