Nekad smo zamišljali kako čovječanstvo naseljava svemir, međutim danas postajemo svjesni da ako se nastave ovakvi trendovi čovječanstvu prijeti opstanak na Zemlji. Isaaca Asimov je (1952.) pisao kako će čovječanstvo do 47.000 godine uspostaviti golemo višeplanetarno carstvo sa 25 milijuna naseljenih planeta u našoj galaksiji.
Kada je Asimov rođen 1920., globalna populacija iznosila je oko 1,9 milijardi. Do njegove smrti 1992. iznosila je 5,5 milijardi, gotovo tri puta više nego što je bio u trenutku njegova rođenja.
Nije ni čudo što su se neki suvremenici Asimova počeli bojati prenapučenosti i postali zabrinuti zbog nadolazeće katastrofe. To je dovelo do svih vrsta napora za promicanje kontracepcije i pobačajakao i do kineske politika jednog djeteta, najoštrije vladine intervencije u ljudskom reproduktivnom ponašanju.
Površno gledano, ti su napori bili potpuni neuspjeh. Frank Notestein, demograf s Princetona koji je postao osnivački direktor Odjela za stanovništvo Ujedinjenih naroda (UNPD), procijenio je 1945. godine da će svjetska populacija do 2000. godine iznositi 3,3 milijarde, a premašila je 6,1 milijardu. Danas se procjenjuje na više od 8 milijardi. U najnovijoj projekciji, srednja procjena UNPD-a je da će globalna populacija dosegnuti 10,4 milijarde do sredine 2080-ih, s gornjom granicom od više od 12 milijardi do kraja stoljeća.
Ipak, to se čini prilično malo vjerojatnim scenarijem. Stručni centar Europske komisije za stanovništvo i migracije predviđa da će globalna populacija dosegnuti vrhunac od 9,8 milijardi u 2070-ima. Prema Institutu za zdravstvenu metriku i procjenu, neovisnoj istraživačkoj organizaciji, dosegnut će vrhunac na nižoj razini i još ranije, na 9,7 milijardi 2064. godine.
Ključna riječ je “vrhunac”. Gotovo svi demografi sada shvaćaju da ćemo vjerojatno dosegnuti vrhunac čovječanstva u ovom stoljeću. To nije zato što će smrtonosna pandemija povećati smrtnost mnogo više nego što je to učinio Covid-19, iako se ta mogućnost nikada ne smije isključiti. Niti zato što UNPD u svoj populacijski model uključuje bilo koji drugi apokaliptični scenarij, bilo da se radi o katastrofalnim klimatskim promjenama ili nuklearnom ratu.
To će se dogoditi jednostavno zato što je u cijelom svijetu ukupna stopa plodnosti (fertiliteta) — broj žive djece koju prosječna žena rodi tijekom života — pada od 1970-ih. U jednoj zemlji za drugom, pao je ispod praga 2,1 ispod kojeg će se broj stanovnika sigurno smanjivati. Ovaj pad plodnosti na mnoge je načine najznačajniji trend našeg doba. I nije samo Elon Musk taj koji brine da je “kolaps stanovništva potencijalno najveći rizik za budućnost civilizacije”.
Naša se vrsta nije prestala razmnožavati, da budemo sigurni. Ali, da citiram UNPD, “očekuje se da će više od polovice predviđenog porasta globalne populacije između 2022. i 2050. biti koncentrirano u samo osam zemalja: Demokratska Republika Kongo [DRC], Egipat, Etiopija, Indija, Nigerija , Pakistana, Filipina i Ujedinjene Republike Tanzanije.” To je zato što već sada “blizu polovice svjetske populacije živi u zemlji ili području gdje je životna plodnost ispod 2,1 rođenih po ženi”.
Malo je ljudi predvidjelo globalni kolaps nataliteta. Niti je itko očekivao da će se to dogoditi posvuda. I ne mogu se sjetiti da je i jedan stručnjak predvidio koliko će nisko pasti u nekim zemljama. Procjenjuje se da je u Južnoj Koreji ukupna stopa plodnosti 2023. bila 0,72. U Europi više nema razlike između rimokatoličkih i protestantskih zemalja. Trenutačni fertilitet Italije (1,21) manji je od Engleske (1,44). Nema razlike ni između kršćanskih i islamskih civilizacija. Ukupna stopa plodnosti u SAD-u sada iznosi 1,62. dok Iran ima 1,54.
Osim Afrike smo Planet koji se smanjuje i nestaje.
Vrijeme ove ogromne demografske tranzicije variralo je. U SAD-u je fertilitet je pao ispod 2,0 1973. U Velikoj Britaniji to se dogodilo godinu dana kasnije; u Italiji 1977. Istočnoazijske zemlje nisu mnogo zaostajale: U Južnoj Koreji TFR je bio iznad 2,0 do 1984.; u Kini do 1991. Plodnost je dulje ostala viša u muslimanskom svijetu, ali je u Iranu pala ispod 2,0 već 2001. Čak je i u Indiji fertilitet je sada pao ispod 2,0.
Samo u zemljama Sahela plodnost ostaje znatno iznad stope zamjene. U Demokratskoj Republici ongo, na primjer, prosječna žena još uvijek rađa više od 6 djece. Ali i tamo se očekuje da će plodnost u nadolazećim desetljećima drastično pasti. Globalni fertilitet, prema UNPD-ovoj srednjoj varijanti projekcije, past će s 2,3 u 2021. na 1,8 u 2100. Razlike u procjenama kada ćemo dosegnuti vrhunac čovječanstva uvelike ovise o tome koliko brzo demografi misle da će se veličina obitelji smanjiti u Africi.
Koji su pokretači velikog pada plodnosti? Među ostalim razlozima definitivno odgovorna je i agresivna ljevičarska neoliberalna ideologija koja je sustavno razarala obiteljsku koheziju i bijesno se borila protiv univerzalnih kršćanskih vrijednosti. Bez obzira koliko nepragmatično zvučalo moramo govoriti činjenicu kako je pad plodnosti vezan uz rast standarda. Odnosno što veći standard to manji fertilitet. Naravno nikome ne pada da se bori za veći fertilitet rušenjem standarda.
Za one, poput Elona Muska, koji još uvijek sanjaju o izgradnji galaktičkog carstva Isaaca Asimova, takve vizije ljudskog izumiranja teško su podnošljive. On i neki drugi plivaju protiv plime, rađajući pet ili šest puta više potomaka od prosječnog muškarca. Ali stvarnost je da je globalni fertilitet ispod 2.1 snažnija je povijesna sila čak i od plodnog Muska. Kraj dolazi. I ne možemo učiniti ništa da to zaustavimo, jer potrebna je duhovna obnova, promjena mentaliteta ili filozofije života koje nema na vidiku.
